Susret kolekcionarstva, povijesti i vrhunske umjetnosti

U velikoj dvorani hotela Sheraton 10. prosinca održana je zimska aukcija aukcijske kuće Artmark – događaj koji se u proteklih nekoliko godina profilirao kao jedno od središnjih mjesta susreta tržišta, povijesti umjetnosti i kolekcionarske kulture u Hrvatskoj. Pozornost stručne i šire javnosti ovom je prilikom privukla istančana selekcija, ali i predstavljanje dviju vrijednih privatnih zbirki – zbirke naive violinista Tonka Ninića te europske umjetničke zbirke Erwina Weissa – pridodavši aukciji dodatnu narativnu i kulturno-povijesnu slojevitost.

Zimska aukcija Artmarka u velikoj dvorani hotela Sheraton

Kako je istaknula povjesničarka umjetnosti Biserka Rauter Plančić, ovom sadržajem i kvalitetom prebogatom zimskom aukcijom na kojoj je predstavljeno nešto više od 200 umjetnina, dominira poslijeratno stvaralaštvo hrvatskih likovnih umjetnika, uz nekoliko ekskluzivnih djela velikana hrvatske moderne i niz radova etabliranih autora 20. stoljeća. Takva koncepcija omogućila je jasan pregled kontinuiteta i raznolikosti domaće likovne scene otvorivši prostor za upečatljive aukcijske trenutke. Jedan od njih svakako je bio kiparski segment, u kojem se istaknula Kupačica Frane Kršinića, prodana za 17.000 eura. Biserka Rauter Plančić naglašava kako je riječ o djelu koje u potpunosti utjelovljuje Kršinićev glasoviti lirski izraz, harmoniju oblika i meku kiparsku modelaciju. Posebna vrijednost ove skulpture leži u paradoksu materijala i izvedbe: iako isklesana u izrazito tvrdom mramoru, Kupačica emanira finoću i mekoću te poetičnost ljudskog tijela potvrđujući izuzetno majstorstvo Kršinićeva kiparskog jezika. 

Slika Vlaha Bukovca Sličice prodana je za 90.000 €

Slikarski vrhunac aukcije bila je bez sumnje slika Vlaha Bukovca Sličice iz 1911. godine, prodana za 90.000 eura. Kako ističe Biserka Rauter Plančić, ovo djelo, nastalo tijekom umjetnikova praškog razdoblja, jedno je od prvorazrednih ostvarenja njegova opusa koje u vidu umjetnikove izvanredne slikarske vještine, odabira motiva te odnosa prema svjetlu čini navedenu sliku trajno relevantnom i izvan tržišnog konteksta. Posebno mjesto u selekciji zauzelo je i raritetno djelo Ignjata Joba U Ateljeu iz 1934. godine, prodano za 28.000 eura. Ova intimna kompozicija, s prikazom slikareve tadašnje životne družice u sjedećem položaju na krevetu, zorno je svjedočanstvo ekspresionističkog izraza hrvatskog slikarstva 1930-ih, a odlikuje ju isprepletenost umjetnikove životne i umjetničke stvarnosti.

Uz ovako snažan izbor iz kanona hrvatske moderne, aukciju su dodatno obilježile i dvije istaknute zbirke. Zbirka naivne umjetnosti Tonka Ninića pružila je uvid u kolekcionarski senzibilitet glazbenika koji je s istom predanošću kojom je gradio međunarodnu violinsku karijeru pratio i likovnu scenu. Predstavljena djela Rabuzina, Skurjenija, Večenaja i Seleša posvjedočila su o Ninićevu razumijevanju poetske i imaginativne dimenzije naive, ali i o osobnom, istančanom odnosu prema likovnoj umjetnosti. S druge strane, europska zbirka Erwina Weissa nosi snažan povijesni naboj. Nastala u vremenu između dva svjetska rata, konfiscirana nakon 1945. i desetljećima raspršena po muzejima, zbirka je tek nedavno vraćena nasljednicima, čime je njezin povratak na tržište postao i simbolički čin. Predstavljanje dijela te zbirke na Artmarkovoj aukciji otvorilo je pitanja o sudbinama umjetnina, memoriji i etici
kolekcionarstva.

Jedan od najupečatljivijih trenutaka večeri svakako je bila prodaja Meštrovićeve brončane biste kralja Aleksandra Karađorđevića za 28.000 eura – djela koje je zbog svoje povijesne i simboličke težine izazvalo posebno zanimanje publike. Kao rijedak primjer Meštrovićeva portretnog kiparstva s izrazitim političkim kontekstom, bista je potvrdila trajnu tržišnu i kulturnu vrijednost umjetnikova opusa.

Artmarkova zimska aukcija svojom je bogatom i pomno odabranom selekcijom pokazala širinu interesa kolekcionara, ali i stabilnost tržišta za vrhunska djela hrvatske i europske umjetnosti. Poseban naglasak na dvjema privatnim zbirkama – naivnoj kolekciji Tonka Ninića i europskoj zbirci Erwina Weissa – dao je aukciji dodatnu težinu, istaknuvši važnost privatnog kolekcionarstva u očuvanju i ponovnom aktiviranju umjetničke baštine, dok je uspješna prodaja ključnih, ekskluzivnih radova pokazala kako interes za kapitalna umjetnička djela hrvatske umjetnosti ne jenjava te kako aukcije sve više postaju relevantan prostor susreta stručne javnosti, kolekcionara i šire kulturne publike.